što ne boli, nije život,,,,što ne prolazi, nije sreća,,,
eo me opet, veliki povratak,,,,,točnije dobih inspiraciju, nažalost i nasreću,,,,
ljubav, sjebana je to stvar,,,,
jel vam se ikad dogodilo da volite nekoga, on voli vas, ali ne možete biti zajedno?! ne spriječava vas niti vrijeme, niti prostor, niti ljudi,,,,,jednostavno ne funkcionira,,,,,,(?!?!)
ili, jeste li ikada pokušali rasplamsati iskre stare ljubavi?! iako šanse kao da nikada nisu postojale,,,,
neznam, zbunjena sam, volim ga, on voli mene,,,,,a nismo zajedno,,,,,
kažu "DALEKO OD OČIJU, DALEKO OD SRCA,,,,"al ne vjerujem im, ovaj put ne,,,,
imala sam puno simpatija, puno suza, ali nikad nisam plakala zbog njega,,,ZAŠTO?!
zato što znam da je to ljubav, znam da misli na mene, kao što ja većinu vremena na njega,,,,a onda, što nas dijeli?!
,,,život je pas, mali ženski pas,,,
sometimes you put walls up not to keep people out, but to see who cares enough to break them down,,,
svima nam nekad dođe da malo mislimo, da ništa pametno i korisno ne radimo, nego samo mislimo, slažemo si neke stvari u glavi,.,,,,e pa to je mene primilo zadnjih dana,,,,,,
i baš na ovu temu, razmišljala sam o prijateljima, o poznanicima, o strancima, o neznancima,,,,pokušala shvatiti tko doista nešto znači u mom životu,,,,,,možda sam do "prosvjetljenja" došla zato što sam čitavo ferje bila okružena krivim ljudima, onima koji glume i koji mijenjaju mišljenje kako vjetar puše, i onda se žale da nemaju nikog svoga,,,,,
i sad kad sam promilsila, shvatila sam koliko ljudi zapravo imam koji su pravo blago, i čije prijateljstvo nije samo prijateljstvo, ono mi čini život vrijednim, svaki osmijeh, svaki razgovor, podrška kad mi treba,,,,,,nema ih jako puno, ali ipak su tu, i uvijek su tu, to je ono najvažnije, uvijek, i u pol noći, i kad god me pukne,,,,,,
lako je reći da imaš puno prijatelja, no nije to baš uvijek tako kako zvuči, prijatelji su svi i pozananici i stranci, al pravi prijatelji su oni koji nas poznaju,,,,,shvatila sam da sam previše žalila za ljubavi i pažnjom nekih osoba koje to nisu vraćale, i da nisu toga vrijedne, jer ima toliko ljudi pred kojima ne moram glumiti i mijenjati se, vole me baš ovakvu,,,,došla sam do one rečenice NO MATTER HOW MUCH YOU CARE, SOME PEOPLE JUST DON'T CARE BACK!boli ta istina, ali bolja je od laži, a s vremenom i bol nestane, zapravo ne nestane, samo nas vrijeme nauči kako da se s njom pomirimo,,,,,,a i to je nešto,,,,definitivno,,,,
THERE COMES A POINT IN YOUR LIFE WHEN YOU REALISE WHO REALLY MATTERS, WHO NEVER DID, AND WHO ALWAYS WILL!!
,,,naučila sam,,,
naučila sam,,, da male stvari čine život životom,,,
naučila sam,,,,,da nekad samo treba prijatelj,,,
naučila sam,,,,da činjenice koje ignoriram, ne mijenjam,,,,
naučila sam,,,,da nitko nije savršen dok se ne zaljubiš u njega,,,,
naučila sam,,,,da dobre prilike nikad nisu izgubljene,,,,,
naučila sam,,,da bog nije stvorio sve u jednom danu, zašto mislim da ja mogu?!
naučila sam,,,da ljubav, a ne vrijeme liječi sve rane,,,,
naučila sam,,,,,da ne mogu birati kako se osjećam, ali mogu izabrati što ću u vezi toga poduzeti,,,
naučila sam,,,,da što manje vremena imam, više stvari mogu napraviti,,,,,
naučila sam,,,,da kad si zaljubljen, to se vidi,,,,
NAUČILA SAM,,,,,DA SVI ŽELE ŽIVJETI NA PLANINI, ALI DA SE SAV ŽIVOT DOGAĐA DOK SE USPINJEŠ,,,
ah, nema života od sjećanja,,,,,,,shvatih to napokon,,,,,
SJEĆAM SE PRVOG POLJUPCA
Sjecam se prvog poljupca
Samo on je bio sladak
Sjecam se prvog dodira
Samo tada sam drhtao
A onda su nestala osjecanja
Ne osjecam nista, samo se sjecam.
Imao sam stotinu djevojaka
I one su imale mene
Dao sam im svoju ljubav
I zato je vise nemam
To je dobro, vise nema problema
Ne osjecam nista, samo se sjecam.
Vjeruj, nema zivota od sjecanja
Dao bih milijardu dolara
Za jedan sekund prvog poljupca.
ma srela sam ovih dana svog bivšeg, i ko da je opet neka iskra krenula,,,,, u tom trenutku htjela sam se prepustiti, potrudit se malo da sve opet bude kao što je nekad bilo,,,,,,al to je taj trenutak, a on prođe, i onda shvatiš da neke stvari ne možemo vratiti, kamen kad je bačen, laž nakon što je izrečena, povjerenje nakon što je izgubljeno,,,,,a tako je i sljubavi, imali smo svoje vrijeme, i ono se ne vraća,,,,,najbolje je sve prepustiti zaboravu,,,,,,koliko god to nekad bilo teško,,,,,
život je igra sa već određenim pravilima, na tebi je, hoćeš li danas preskočiti svoj red ili ćeš igrati,,,
"jer ako se budeš zamarala sa stvarima na koje nemaš utjecaja, onda će te malo pomalo te iste stvari obuzeti do te mjere da ćeš postati lutka u vlastitom životu kojom upravlja niz prilika na koje ti nemaš utjecaja,,,,"
znam, svima nam dođe dan kad nismo za ništa, kad nema smisla, kad ne vidimo cilj ni ikakvu svjetlu točku u skoroj budućnosti, al dan dođe i prođe, nekad se protegne na tjedan, al uvijek prođe,,,,tada ne zvuči baš kao neka utjeha ovo da će proć, al kad je stvarno tako, uvijek bude,,,,,,neznam, meni se nikad ne dogodi da mi je sve, apsolutno sve tako crno, uvijek mogu nać neku točku koja me veseli, ali očito je to samo tako samnom, jer većina ljudi koje znam imaju crne-crne dane, kada nema nikakve perspektive,,,,,nije to dobar način,,,,,mora postojati nešto šta veseli,,,,
KAD GOD VIDIŠ NESRETNOGA, ZNAJ DA JE ČOVJEK,,,,
SAMO ŽIVIMO IZ DANA U DAN, I SVAKI SAN, DAVNO NESTAO IZBRISAN,
KOGA DA PITAM, BRATE, KO ĆE MI DAT ODGOVORE,
RECI BILO ŠTA, OSIM DA JE MOGLO BITI GORE,,,,,
jednom,,,,,možda ću ti priznati,,,,
jednom kad sve ovo sad bude daleko,,,
kad svane dan, nestane mrak, kad dođe neko
i rasplete sve što veže me,,,,
sve niti ovog sna,,,,
možda ću ti tad priznati koliko sam te voljela,,,
jednom kad se sretnemo mi u vrevi grada,,,
ako ti ime izgovorim i ne zadrhtim tada
i ako se ti osmjehneš mi kao nekada,,,,
možda ti priznam koliko sam te voljela,,,
možda ću ti tad reći sve, ali danas još ne,,,
to ne rade velike djevojke,,,
one tek nasmiješe se i odu bez tuge,
jer tuga dolazi kasnije,,,,
jednom kad me pogledaš u oči moje,,,,
kad ponos više ne bude igra za dvoje,
tad ćemo mi pričati dugo ko nekada,
i možda ti priznam koliko sam te voljela,,,,
možda,,,jednom,,,,
ah, nemože uvijek biti sve kako poželimo, jer život nije san, nije bajka,,,,takav je kakav je, i moramo ga prihvatitit, neke stvari i neki ljudi jednostavno si nisu suđeni,,,,,možda jednom, ali ne živi se od buudćnosti, a ni od sjećanja, treba živjeti za sada,,,,to meni neide, pa ko ne živi od sjećanja?! svi žive, ali trude se to prikriti, a samo rijetkima uspijeva,,,,
teško je reći da znam da nema šanse, teško je priznati, ali je i najbolje, koliko god bolilo,,,,ali kažu da vrijeme liječi sve rane,,,,
a i moram bit zahvalna na onom šta imam, ovako mi osatje najbolji prijatelj,,,,,,a to više vrijedi,,,,
